ANEMIJA

ANEMIJA

Anemija nastaje smanjenim brojem crvenih krvnih zrnaca - eritrocita ili količinom hemoglobina, koji mogu biti uzrokovani
gubitkom krvi, oslabljenom proizvodnjom krvnih stanica, njihovom pojačanom razgradnjom, ili kombinacijom svih poremećaja.
Anemija kao izraz predstavlja skup znakova i simptoma koji nastaju u navedenim slučajevima.

Klinička slika

Simptomi i znakovi anemije predstavljaju kompenzatorni kardiovaskularni i plućni odgovor na težinu i trajanje tkivne hipoksije
(nedostatka kisika). Ozbiljna anemija može biti udružena s pojavom slabosti, vrtoglavice, glavobolje, zujanja u ušima, bljeskovima
pred očima, pa čak i bizarnim ponašanjem. Gubitak menstruacije, libida, probavne smetnje, te ponekad žutica i povećanje
slezene mogu se također pojaviti. U konačnici može doći do srčanog zatajenja ili šoka.

Dijagnostička obrada

Osnovna dijagnostička obrada uključuje prvenstveno utvrđivanje uzroka anemije; gubitak krvi, smanjena proizvodnja eritrocita, te
pojačana razgradnja. Prvo treba isključiti krvarenje, a zatim ostale moguće uzroke. Uobičajeno je mjerenje retikulocitnog indeksa
(RI). Retikulocitni indeks manji od 2% pokazuje neprimjereno stvaranje eritrocita, a RI veći od 2% govori o prekomjernom
razaranju ili gubitku eritrocita putem krvi.
Mikrocitne anemije govore o promjenama u stvaranju hemoglobina, kao što je slučaj ako nedostaje željeza ili su prisutne neke
hronične bolesti. Normocitne anemije upućuju na hipoproliferativne ili hipoplastične mehanizme.
Makrocitne anemije (karakterizirane velikim eritrocitima) javljaju se u slučajevima nedostatka vitamina B ili folne kiseline, te kao
rezultat djelovanja nekih lijekova. Kao rezultat ovih pojava u perifernoj krvi prisutan je povećani broj retikulocita, preteča krvnih
stanica.

Liječenje

Kritična tačka u liječenju anemije je davanje specifične terapije, a da bi to bilo moguće potrebno je utvrditi i specifičnu dijagnozu,
odnosno tačan uzrok anemije. Dobra reakcija na terapiju potvrđuje uzrok. Premda liječenje širokim spektrom terapije može dati
prolazno poboljšanje, takva se terapija ne preporučuje jer može uzrokovati ozbiljne posljedice. Transfuzija eritrocita rezultira
trenutnim poboljšanjem, što je rezervirano za pacijente s kardiopulmonalnim simptomima, znakovima nekontroliranog krvarenja iz
organizma ili za neke oblike oštećenja organa uslijed njihove nedovoljne opskrbe kisikom i potrebnim tvarima.