Zimski san

U ovo doba godine, teško je ne biti ljubomoran na vjeverice, ježeve i druge male sisavce koji smanjuju svoju tjelesnu temperaturu
i metabolizam za zimu, drijemajući u svojim skrovištima sve dok se snijeg ne otopi.
Ljudima, naravno, nije potreban zimski san, ali nam puno teže pada ustajanje iz kreveta ukoliko se radi o jednom zimskom
hladnom jutru.
Činjenica je da čovjeku nije potrebno više sna za vrijeme zime, ali s obzirom na faktore koji su izvan naše kontrole, svakako ga
želi.
Kod čovjeka je ciklus spavanje i buđenja regulisan svjetlošću. Svjetlo smanjuje proizvodnju melatonina u mozgu u epifizi. Kako
dnevno svjetlo nestaje, epifiza proizvodi više melatonina, što nas tjera da se osjećamo pospano. U jutarnjim satima, žlijezda
zaustavi proizvodnju hormona što pomaže u buđenju. Zimi se osjećamo pospano, jer ima manje dnevnog svjetla i više
melatonina. Zimi se obično budimo dok je još uvijek mračno vani i prije nego što je epifizi upućeno da obustavi rad. Isto tako ona
nastaviti sa radom dugo prije nego što smo zapravo spremni otići u krevet. To dovodi do uspavanog jutra i noći.
Još jedan razlog pospanosti u zimskom periodu su idealni uslovi za spavanje. Dok je vani mračno, u kući je hladnije i mirno -
savršen recept za dobar san.
Iako mnogi ljudi ranije završe u krevetu i duže vole spavati u zimskom periodu, ne postoji stvarna biološka potreba za dodatnim
snom tokom zime. Varijacije u snu su više nešto individualno. Nekim pojedincima treba više sna nego drugim kako bi funkcionirali
optimalno.
Bez obzira što se naš tjelesni sat aktivira sa svjetlom i tamom, naše potrebe za spavanjem ne podudaraju se sa dužinom dana.
Odličan primjer su skandinavske zemlje, u kojima bi ljudi zimi spavali osamnaest ili dvadeset sati jer postoji samo nekoliko sati
svjetla po danu, a ljeti samo dva ili tri sata kada postoji samo nekoliko sati tame.
Dakle, ukoliko već imate optimalnu količinu sna, ne morate je mijenjati niti povećavati tokom zime. Ukoliko nemate dovoljno sna,
svakako ga nadoknadite.

Piše : Dr. Mirela Tuce